Budrovka sam time se ponosim,
Oj Budrovci u srcu vas nosim.

      Tekst.Marija Kružić ( Njemačka 1973 )
 

 

Pjesma Budrovcima..
Zetović Mato-Zagreb

 
Kad pogledam s vrha Štrbinaca
vidim pejsaž moji Budrovaca
krasna polja ,zeleni šumarci
gdje Budrovci leže ko u bajci.

Razvilo se selo na sve strane 
oko njega brazde izorane.
Poredane kuce i avlije 
od stanice sve do Sumbelije.

Svega imaš u našem ataru vinograde , u njem Sv Klaru.
Centar sela tebe jako dici
 na Trg bana Jelacica lici.

Na kraju luga šuma branjevina
tu uspjeva jasen, hrastovina 
Izrasli su iz zemlje crnice
to je rudnik slavonske ravnice.

To su naši preci posadili
i za miraz nama ostavili.
Volim tvoje njive i pašnjake 
jer tu prve napravih korake. 

Prvu radost u teb´ doživio
prvu suzu u tebi pustio.
Prvo sunce tu me ugrijalo
prvi mjesec tu me obasjao.

Ma, sve prvo u teb doživio
zato sam te tako zavolio.
U teb primih sakramenat sveti
naučih se štovati i voljeti

Vrtovi ti brižno okopani 
procvjetali jasmin i jorgovani
zumbul plavi i bjele durdice
tulipani žuti ko zvjezdice.

Lijepi ste mi u zore rane 
kad se ćuju ptice raspjevane
kad ti lahor miris cvijeća nosi 
kad se kupaš u srebreno rosi.

 

 

Lijepi ste mi u bijeloj zimi
iz ognjišta tvojih kad se dimi
i po ljeti kad sunce pali 
ispod dude u hlad kad se zavali.

Jesen tvoja u tisući boja
o Budrovci, opsesijo moja.

A kad sunce za
đe za oblake
 momci cure idu na sokake.
Momci cure prate u kućare
tiho gaze da ih ne opaze.

Žute gunje stoje u kućaru 
poslaga ih cura po ormaru.
Gunja miri, cura ruke širi
momak ljubi, ona žmiri.

Mili Bože,kad jesen dode,
pa svatovska povorka kad pro
đe.
Kola vuku krasni lipicanci
na konjima krasni otarci.

Vranci rže, momci uzde drže
a djevojke zagrlile momke.
Na vrancima cifrasti sersami
trobojnicom momci opasani. 

Svatovska se povorka veseli
krasna kola i federi sicevi
a unjih su posjedale snaše
prizivaju sebi tamburaše. 

Pjesma ječi,sviraju tambure
podvriskuju snaše, a i cure.
Pjevala se pjesma nasred placa
iz voljeni moji Budrovaca.

A sad drugi došli obicaji 
svi na piće idu u kafiće.
Opustjeli sokaci i šori
mjesto konja sad voze traktori.

Ali, opet vi ste meni dika 
lijepe naše, dio mozaika .
Zato volim atar budrova
čki
Pozdravlja vas Mato Zetova
čki. 

                ZETOVI
Ć MATO

Asfaltirana Sumbelija
(Pjesma je pročitana prilikom otvaranja ceste Budrovci – Đurđanci)
 

Dragi gosti dobro došli k nama
Našu radost podjelite s nama.

Put asfaltni nekad snovi bili
Upornošću sad se ispunili -

Složnim radom sedamnaestorice
Budrovačke mjesne zajednice.

Cestu gradit nije bila šala,
Puno nam je falilo sredstava.

S tim problemom nismo ni jedini
Za to hvala i našoj općini.

Pa i banki što je kredit dala
Predsjedniku još najviše hvala.

Hvala svima što se odazvaše
Svojim radom za Budrovce naše.

Drago nam je što sad cesta radi
Oživit će naši vinogradi.

Naše berbe bit će veselije
Nema više blata kao prije.

Zato evo skupilo se selo
Otvorenje nek bude veselo.

Budrovčani što priredit znaju
Toga nema u ovome kraju.

Oj Budrovci i selo Đurđanci
Naša mjesta povezuje cesta.

A sad evo dragi gosti naši
Rijeć imaju naši tamburaši.

                  Marija Kružić