VJERSKI   ŽIVOT

 


Župa Preobraženja Isusovog - Piškorevci

 
 

 

Polnocka 2016.god.

 

 

Polnocka 2016.god.

 

Vjerski život u Budrovcima

 

Crkva Svetoga Nikole biskupa u Budrovcima je filijalna (župa Piškorevci) a sagrađena je za vrijeme biskupa Josipa Antuna Čolnića (kao stara crkva). Sadašnja je sagrađena 1796. godine i blagoslovljena je 6. listopada iste godine. Patron crkve i sela je Sveti Nikola biskup, pa se svake godine 6. prosinca slavi crkveni god a zavjetni dan je na blagdan Svetoga Pavla, 30. lipnja (u novije vrijeme to je blagdan Rimskih mučenika).

U vrijeme biskupa Čolnića, 1760. godine u Budrovačkom Brdu izgrađena je i crkvica posvećena Svetom Mihovilu, ali ju je 1833. godine blagoslovio i preimenovao u crkvicu Svete Klare župnik Ivan Petras iz Vrpolja. U toj crkvici održava se redovito misa na čast Svetoj Klari svake godine 11. kolovoza.

Vjerski život Budrovčana manifestira se redovnim nedjeljnim svetim misama koje su najčešće u 12 sati, te bogoslužjima na zapovijedane crkvene blagdane. Do 20. kolovoza 2014. bio je župnik Šimo Domazet a onda je, dekretom nadbiskupa Đure Hranića, došao novi župnik Damir Stanić.

U crkvi djeluje ministrantska služba koju izvršavaju djevojčice i dječaci osnovnoškolskog uzrasta, crkveni čitači su Marija Carević i Dejan Hil, orguljaš je Željko Vurm a zvonarsku službu obavlja zvonarica Katica Budrovac-Živić.

Početkom lipnja 2014. elektrificiran je pogon za zvona na tornju crkve Svetoga Nikole biskupa u Budrovcima.

Dolaskom novoga župnika aktivirana je ponovno pjevačka skupina mladih.


         Župniku pomažu članovi crkvenog odbora i gospođa Evica Sito a ima i dobru suradnju s Kulturno-umjetničkim društvom „Šokadija“ Budrovci, s Vijećem mjesnog odbora, Osnovnom školom „Budrovci“ Dobrovoljnim vatrogasnim društvom i drugima. Članovi KUD-a sudjeluju na svetim misama zahvalnicama, polnoćki i božićnim misama, obljetnicama te prigodnim vjerskim svečanostima. U suradnji sa župnikom odvija se od 1995. godine folklorna manifestacija pod nazivom „U Budrovci, na Nedilju bilu“ (na Mladi Uskrs ili Bijelu nedjelju) u okviru koje je i smotra pučkog crkvenog pjevanja.

Aktivne su i molitvene skupine koju čine članice Marijine legije i Schönstattskog pokreta.

                                                                                                                         (Ž.V.)
 

 

SVIJEĆNICA
 

           Svijeće su opasne za one koji čine zlo. Svjetlo je opasnost za ljude koji su nečiste savjesti, koji zarobljuju i plijene druge, za one koji se bogate na račun drugih, za sve koji čine zlo, koji su mračni i nehumani. Svijeća izgleda slabašna, možeš je svojim dahom ugasiti, svijeća ne može ogrijati, ne može ni osvijetliti na daleko. Svijeća može upaliti drugu svijeću, a onda se upale tisuće i milijuni svijeća, i tada nastane svjetlo koje obasjava čitavu kuglu zemaljsku. Tako se iz ropstva prelazi u slobodu, tako mrak propada i nastaje dan.

          Prije dvije tisuće godina upalilo se jedno svjetlo. Zvalo se Isus iz Nazareta. Rodio se u Betlehemu između 7. i 4. godine prije brojanja našeg vremena, sasvim nepoznat, tek objavljen pastirima i svećeniku Šimunu u jeruzalemskom hramu, te starici Ani koja je prepoznala to Dijete. A prepoznala ga je zato što je u njoj bilo svjetlo koje je palila i podržavala molitvom i postom sve do svoje osamdeset i četvrte godine života.

 


 

Prepoznalo je to svjetlo i Šimunovo srce, jer je i on molio, te mu je to Svjetlo Božje objavilo da neće umrijeti prije nego vidi onoga čije će se svjetlo upaliti i koje više nitko neće moći ugasiti. Maleno je to Svjetlo. Rođeno od nepoznate djevice iz Nazareta, Marije, čuvano nepoznatim zaručnikom te djevice, Josipom, progonjeno od kralja Heroda, u izagnanstvu i u tišini nazaretskoga kraja živjelo do tridesete godine, a da nitko ništa nije o tom Svjetlu znao. Ono je svijetlilo, sve se više širilo dok nije upalilo najprije Judeju i Galileju, a onda prešlo na istok, sve do Indije i Kašmira, te na zapad preko Male Azije i Grčke, preko naših krajeva do Rima i Španjolske, i upalilo cijelu Europu. A onda se iz Europe proširilo u čitav svijet i više nema gdje ne gori. Nitko nije računao da bi to Svjetlo moglo osvojiti suvremeni svijet i da to Svjetlo ni danas ne mogu ugasiti sva oružja mraka, nehumanosti i suprotstavljanja.
           
         Isus iz Nazareta je Svjetlo svijeta. Rekao je da svaki koji njemu vjeruje postaje to isto svjetlo. To Svjetlo je došlo na svijet, a mnogi ljudi su više ljubili mrak, te su okretali leđa tome Svjetlu, jer djela su im bila zla. Pa ipak, oni nikad nisu mogli uništiti to Svjetlo. Suvremenici i sugrađani Isusa iz Nazareta htjeli su uništiti i ugasiti to Svjetlo. Oni su ga prikovali na križ i mislili da je konačno zadnja iskra toga Svjetla uništena. No, tek tada je za njih nastala tragična situacija. On je uskrsnuo i tako je ta mala iskra Isusa iz Nazareta, povijesne osobe, postala veličanstvena uskrsna snaga vatre koju više nitko nikad ne može ugasiti. Najveće carstvo u povijesti čovječanstva, stari Rim, trudilo se kroz tri do četiri stoljeća da ugasi, uništi i onesposobi to Svjetlo. No, konačno je pokleknule pred njime i spoznalo da je u križu spas. Car Konstantin je priznao da je Krist pobijedio i da je u njemu spas, te je od tada kršćanstvo osvojilo zapadni svijet.

           To Svjetlo nije zemaljsko i nije svjetlost obične svijeće. To je Bog sam, to je snaga neba, vječnosti i apsolutnog prvotnog svemoćnog bića. Tko god upali svoju savjest, svoje srce i svoju volju na toj svijeći, sam postaje svjetlo i najsnažnija životna vatra, koja može sve ogrijati, sve osvijetliti i svima darovati život vječni. Što je ateizam u svijetu jači, što je više nemorala, što je više oko nas sekti, profiterstva, ludosti, materijaliziranosti i bogatstva, što je više zločestoće i nehumanosti, što je mrak jači i gušći, što su ljudi više prikovani uz zemlju, uz novac, uz užitke i slavu, to je to Svjetlo jače, i to se više sprema da svojom eruptivnom snagom prodre u čitav svijet i opet osvoji ljude, te ih povede prema cilju života.

            Svijećnica je dan kad su Marija i Josip unijeli malo dijete Isusa u hram da bi ga po židovskom zakonu kao prvorođenca prikazali Bogu. Tada je starac Šimun rekao proročke riječi da je to dijete postavljeno na propast i spasenje mnogima u Izraelu, da je on svjetlo naroda, te da je to znak kojemu će se svi suprotstavljati. Zapravo Crkva, kršćanska vjera i svaki čovjek s iskustvom Duha Svetoga doživljavaju kako mu se svi suprotstavljaju, a on unatoč suprotstavljanju sve pobjeđuje. Mrak se suprotstavlja svijeći, ali ona pobjeđuje osvjetljuje i uništava mrak.

           Zato danas kršćani u crkvi blagoslivljaju svijeće, čuvaju ih za trenutak svoje smrti, kako bi kroz mrak i nepoznanicu smrti ušli u svjetlo j sigurnost života. No, još važnije je pokraj materijalne svijeće upaliti svijeću u srcu, povjerovati Isusu iz Nazareta, početi čitati njegovu riječ i moliti se njemu, razgovarati s njime, postati mu prijatelj, te tako postati svjetlo neuništivo koje će druge paliti, voditi u život, koje će naše društvo činiti humanijim.

         Ništa ne trebamo danas toliko koliko milijune svijeća upaljenih na Isusu iz Nazareta, ljudi koji vjeruju, koji se ne boje i koji znaju da je život neuništiv, te da je čovjek najsretniji kad je s Bogom.
 

Dr. Tomislav Ivančić, "Oaza života"

 

 SVETKOVINA
 

           Gospino ukazanje u Lurdu u jednom pismu opisala je sama vidjelica sv. Bernardica ovako: "Jednog dana pođoh k obali rijeke Grave pobirati drva s dvije djevojčice kadli začuh nekekav šum. okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Na to podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, na obadvjema nogvama imala je žutu ružu iste boje kao i njezina krunica. Kad to ugledah, protrljah oči, misleći da se varam. Trgnuh ruku u krilo svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu. Htjedoh se prekrižiti ali ne mogoh dići ruku ka čelu. A pošto se ona gospođa prekrižila, pokušah to i ja, premda drhtave ruke, napokon sam uspjela. Odmah počeh moliti krunicu. Gospođa je prebirala zrnca krunice ali nije micala usnama. Kad završih krunicu, viđenje odmah nestade." Druge dvije djevojčice nisu ništa vidjele. Vidjelica ističe da joj je Gospođa progovorila tek za trećeg viđenja i pitala je hoće li dolaziti na isto mjesto kroz petnaest dana. Također je rekla da prenese svećenicima da joj na tom mjestu izgrade kapelicu. Bernardici je zapovijedila da se napije vode iz male lokvice koja se pretvara u potok u kojemu su mnogi bolesnici našli ozdravljenje. Zato današnji dan i proglašen svjetskim danom bolesnika. Nakon više upita Bernardice da se predstavi Gospođa je sa smiješkom odgovorila: "Ja sam Bezgrješno Začeće" što je kasnije proglašeno i kao dogma Katoličke crkve. Gospa je prigodom ukazivanja Bernardici povjerila i tri tajne. 10 godina nakon ukazivanja tj. 1868. Bernardica stupa u Družbu karitativnih i školskih sestara iz Niversa.

 

            Lurd je prodor neba na zemlju, poziv na molitvu, pokoru i obraćenje. Gospa se za izvršenje svoje poruke poslužila siromašnom i neukom mlinarevom kćerkom. Da smo mi birali, vjerojatno bi izabrali nekoga drugoga. Ali Gospodnji su putovi i misli drugačiji od naših. On, a tako i Majka Božja, izabiru malene i ponizne. U njihovim očima povlašteno mjesto mogu imati samo ponizne duše. I to je jedna od velikih poruka Lurda. Neraspadnuto Bernardičino tijelo u Neversu svjedoči i danas kako su Gospodinu mile djevičanske, ponizne i patničke duše. Lurdske ukazanja potiču cijelu Crkvu na čistoću, skromnost, spremnost na žrtvu te na molitvu i ljubav prema bolesnicima i siromasima.

Preuzeto sa www.katolici.org

 

BUDI HVALJEN I SLAVLJEN ISUS U PRESVETOM
OLTARSKOM SAKRAMENTU
 
 

           Božanski Spasitelju, tvoja se ljubav prema ljudima pokazuje danas u potpunom sjaju, jer si na danasnji dan ustanovio Presveti Oltarski Sakramenat. Tvoja ljubav prema nama gresnicima nije mogla ici dalje;preostalo ti je jos samo da umres za nas na krizu. Blagoslovljena budi Tvoja ljubav, koja nam ostavlja ovakav dar!Znajuci da ti valja ostaviti ovaj  svijet i poci k Nebeskom ocu, ljubio si svoje ucenike do kraja i ljubit ces ih do konca svijeta. Ljubav prema ljudima odvela Te u blagovaonicu na zadnju veceru, ista ljubav i goruca zelja da spasis bijedno covjecanstvo odvela Te i na Maslinsku goru gdje si zapoceo pregorku svoju muku a ljudi ti uzvracaju tu ljubav i nebrojena dobrocinstva nezahvalnoscu, hladnocom i zlobom. Juda je sagrijesio strasno nedostojnom Pricescu i poljubcem kojim te je izdao Tvojim neprijateljima. Da nas oslobodis od vjecne smrti, morao si na se primiti smrtnu osudu. Zidovi odbacise Tebe svoga Kralj, a pogani te pribise, premili Spasitelju, na drvo kriza.

Tvoji ucenici, premda su poznavali Tvoje Bozanstvo i premda su vjerovali u Te, ostavili te sama u pregorkoj muci Tvojoj. Bezbozni ljudi ponavljaju Tvoju muku, zadaju ti smrt nanovo nedostojno se pricescivajuci, huleci i pogrdujuci Tvoje bozanstvo u Presvetom Oltarskom sakramentu. O Isuse , moje se srce napunja neopisivom boli kad se sjetim strahovitih grijeha kojima te vrijedaju u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Isuse Tebi uvrijedenom Bogu, prikazujem sada onu neizmjernu cast koju si ti sam prikazao nebeskom Ocu krvavom zrtvom na krizu i ustanovljenjem Presvetog Oltarskog Sakramenta. Prikazujem Ti Tvoje potpuno predanje u volju nebeskog Oca kada si rekao:"Aba,Oce Tebi je sve moguce;uzmi ovaj kalez od mene!Ali ne kako ja hocu, nego kako Ti hoces! "Prikazujem Ti napokon i sebe samu kao zrtvu ljubavi i zahvalnosti. Molim Te najvecim skrusenjem za pomilovanje gresnog svijeta. bozanski Spasitelju, vise nego grijesi bezboznika, koji Te ne poznaju, zaloste Tvoje Bozansko Srce grijesi onih koji su Tebi posveceni, vrijedaju Te moji vlastiti grijesi. Oprosti mi dragi Isuse, moju slabu vjeru, oprosti moju nemarnost i hladnocu prema najsvetijem Sakramentu. Oprosti moju manjkavu poboznost i nemarnu pripravu za svetu Pricest, kojom hranis moju dusu kao kruhom andeoskim. Oprosti mi onu nesretnu nehajnost kojom ponistih u sebi blago djelovanje milosti poslije svete Pricesti, umjesto da pobozno poslusah mili glas Bozanskog Spasitelja.Nebrojeno puta obecastih Tvoje sveto Tijelo i predragocijenu Krv, koju si za me prolio na Maslinskoj gori. Oh, kako sam cesto primio bez koristi svetu Pricest. Namjesto da kao revan klanjalac i sluzbenik Tvoj zadovoljavam za grijehe drugih, sam grijesim i vrijedam preljubezno Tvoje Srce. Smiluj mi se Isuse moj, smiluj mi se!Najvecom poniznoscu i skrusenim pokajanjem molim te da mi oprostis sve grijehe, svaku nemarnost prema Presvetom Sakramentu u kojemu mi uvijek iskazujes neizmjernu ljubav. Tebi posvecujem preostali dio svog zivota uz cvrsto obecanje da cu ubuduce radije umrijeti negoli Tebe ikakvim svojevoljnim grijehom uvrijediti.
BUDI HVALJEN I SLAVLJEN ISUS U PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU!

           Budrovka

 

U Betlehemu se „nebesko sa zemaljskim i ljudsko s božanskim spaja“
 

 Biblijski izvjestaji o rodenju Isusovu divno opisuju jedinstvo bozanskog i ljudskg u betlehemskoj stalici(Lk2,1-20;Mt1,18-25;2,1-12).Kod rodenja Isusova prisutna su sva stvorenja: zvijezda koja prati mudrace-kao predstavnik svemirskih tijela,slama na kojoj je lezao Isus-kao predstavnik biljnog svijeta.vol i magarac uime zivotinjskog svijeta,covjeka su predstavljali Marija,Josip i pastiri,nazocni su andeli kao predstavnici duhovnog svijeta.Sva su se ova stvorenja nasla kod novorodenog djeteta koje je rodeno da im bude Spasitelj. Tako su vec od samog pocetka, od Spasiteljeva rodenja. ukljucena u Bozji plan spasenja. Bozic nas suocava sa svetoscu materijalnog svijeta. Bozicni dogadaj, tj.rodenje Isusa Krista svodi nase nastojanje oko svetosti na male prakticne stvari svakodnevnog zivota.Sve sto cinimo postaje odgovor na Bozji poziv na svetost,odgovor na njegov poziv u zajednistvo ljubavi s njim. Kad kazemo:“sve sto cinimo“, onda to stvarno znaci sve. Ono sto kupujemo,sto jedemo, u sto se odijevamo,sto odbacujemo kao nepotrebno, sto radimo s odpadom, kako se odnosimo prema prirodi, kako se ponasamo prema ljudima koje susrecemo svaki dan itd. Ovo je vrlo vazno jer sve nase potrebe zadovoljavamo onim sto je Bog stvorio. Ako se time ispravno sluzimo, slavimo Boga svojom zahvalnoscu i rastemo u ljubavi prema njemu, prema njegovim stvorenjima. Kristovim utjelovljenjem Bog ponovo naglasava ono sto je vrijedilo od samog pocetka stvaranja: sve ima svoj pocetak i kraj u Bogu. Nas duhovni zivot je u tijesnoj vezi s materijalnim, u suzivotu duhovne i materijalne stvarnosti odvija se zivot na zemlji.

 

STVARNA VEZA JEDINSTVA-SVJETLO SVIJETA
 

            Svojim dolaskom na svijet Bog rjesava nasu napetost u kojoj se nalazimo: izmedu materijalnog svijeta kojeg smo mi jedan dio i duhovnog svijeta prema kojem tezmo i prema kojem idemo.Rijec kao duhovna stvarnost postaje,tijelom kako kaze sv. Ivan.U toj je rijeci od pocetka bio Zivot.ta je rijec nazvana i Svjetlom.Ovaj Zivot i ovo Svjetlo fizicke su i duhovne naravi a izviru iz istog izvora, iz Boga. Svjetlo je samo simbol jedinstva neba i zemlje, duhovng i materijalnog, ali stvarna veza tog jedinstva je Isus Krist kojeg nazivamo SVJETLOM SVIJETA
Budrovka

 

 

 
 

 

Sv.Nikola Biskup-zaštitnik naseg sela!
 

           Roden je u gradu Patari u maloj Aziji(Liciji)u 3.st.poslije Krista.Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece pa su od boga izmolili malog nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri,sto u prevodu znac"pobijeda naroda Bozijega" Vec kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe cemu su ga naucili njegovi dobri roditelj koji nazalost brzo umiru i Nikola ostaje sam.Nikola nasljeduje njihovo bogatstvo ali se nije uzoholio vec ima uvijek srce za potrebite.Roden je u gradu Patari u maloj Aziji(Liciji)u 3.st.poslije Krista.Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece pa su od boga izmolili malog nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri,sto u prevodu znaci"pobijeda naroda Bozijega".Vec kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe cemu su ga naucili njegovi dobri roditelj koji nazalost brzo umiru i Nikola ostaje sam.Nikola nasljeduje njihovo bogatstvo ali se nije uzoholio vec ima uvijek srce za potrebite.Tako je pomagao siromasnom susjedu koji nije imao novaca za miraz svojim kcerima.Nikola nocu ubacuje vrecice s novcem u tri navrata kroz susjedov prozor kako i otac sretno udao svoje kceri.Zbog toga sv. Nikola postaje zastitnikom sirotinje.Mladi Nikola odlazi u skolu za svecenika u cemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upucuje na svetost i poboznost.Nikola postaje svecenik i zeli siriti ljubav kakvu je imao Isus za svoju bracu ljude.Uskoro mu umire stric,biskup Mire i svi misle da ce ga Nikola nasljediti.

No, On skroman i u strahu od te casti bjezi u Palestinu gdje zivi samackim zivotom.Vraca se za par godina upravo kad umire biskup,nasljednik njegova strica.Ovaj put nije mogao pobjecii i postaje biskup.Od tada noci provodi moleci a dane pomazuci nevoljnima i sireci vjeru.Cinio je cudesa.Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zastitnik mornara.Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu-nazivamo ga zastitnikom djece.Usvom zivotu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bliznjemu u kojem je prepoznavao Boga.Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6.prosinca 327.godine i bude pokopan.Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas slavi i casti.Kako vidimo sv.Nikola cijelog je zivota shvacao da je jedini put covjeka-ljubav prema Bogu i bliznjemu.S tom je ljubavi cinio cuda i zbog nje je proglasen svetim.Kao takvog i mi smo ga izabrali da nam bude primjer,zastitnik i zagovornik.Od naseg sv. Nikole mozemo nauciti kako se zivi vjera i ljubav.
Manuela Z.

 

STRETAN BOŽIĆ