Dr.sc. Danijel Vojak radi kao viši znanstveni suradnik na Institutu Ivo Pilar u Zagrebu, trenutno istražuje povijest stradanja Roma u Drugom svjetskom ratu, točnije za kolege iz Njemačke istražuje u okviru manjeg projekta povijest stradanja Roma Janka i Tihomira Nikolića iz Budrovaca. Oni su živjeli do lipnja 1942. u selu Budrovci, te su uspjeli tada pobjeći od deportacija u jasenovački logor. No, ubrzo nakon toga bivaju uhićeni i deportirani u jasenovački logor. Janko (otac) uspio je 1943. pobjeći iz jasenovačkog logora, dok je Tihomir (sin) ostao u njemu sve do kraja (proboja logoraša krajem travnja 1945.), kada uspijeva pobjeći i nakon toga se vratio u svoje selo. Fokus u istraživanju je da prikupi dovoljno podataka o životu Roma u Budrovcima (Đakovštini) i da na temelju ovih Roma priredi zajedno s njemačkim kolegama kraći obrazovni prilog o hrabrosti Roma u Drugom svjetskom ratu i u Hrvatskoj.

Ukoliko ima netko saznanja o povijesti Roma, dokumente ili je netko pisao o toj tematici, bio bih Vam zahvalan na pomoći u istraživanju ove tematike.

Popis Roma iz sela Budrovci koji su bili deportirani i ubijeni u jasenovačkom logoru.

BARO NIKOLIĆ, rođen: 1939; ime oca: Janko

BRANKO NIKOLIĆ, rođen: 1942; ime oca: Tiko

JANKO NIKOLIĆ, rođen: 1912; ime oca: Marko

JOCO NIKOLIĆ, rođen: 1939; ime oca: Tiko

LJUBICA NIKOLIĆ, rođena: 1927; ime oca: Tošo

MARKO NIKOLIĆ, rođen: 1913; ime oca: Janko

RACO NIKOLIĆ, rođen: 1894; ime oca: Miloš

RACO NIKOLIĆ, rođen: 1931; ime oca: Tošo

SVETOZAR NIKOLIĆ, rođen: 1929; ime oca: Tošo

TOŠO NIKOLIĆ, rođen: 1908; ime oca: Marko

RUŽA ŠAJN, rođena: 1911; ime oca: Tošo

Izvor: Pregled i pretraga poimeničnog popisa žrtava KL Jasenovac 1941.-1945.,  https://www.jusp-jasenovac.hr/default.aspx?sid=7618

                   JANKO NIKOLIĆ (Budrovci, Austro-Ugarska/Republika Hrvatska, 1884. – nepoznato) Janko Nikolić rođen je u selu Budrovci (područje Đakova) 1884. godine, gdje je živio sa suprugom, majkom i još 11 članova romske obitelji. Njegov sin Tihomir Nikolić rođen je 2. ožujka 1918. godine u selu Budrovci, gdje se oženio i dobio dvoje djece.

Ustaške vlasti pokušale su ih u kolovozu 1942. deportirati u logor Jasenovac. “Jednog dana, krajem kolovoza 1942., rano ujutro, dok smo još spavali, došle su ustaše i opkolile našu kuću, ali smo samo moj sin i ja, Tihomir, pobjegli. Sakrili smo se u selo Budimci, a kasnije smo prešli u Bačku.” (Hrvatski državni arhiv, Javno tužilaštvo SR Hrvatske, Optužnica Pavelić – Artuković sign. HR HDA-42, kutija 128). U jesen 1941. ustaške vlasti su ih uhapsile i vratile u selo Budrovce, ali su u logor Jasenovac deportirani tek u siječnju 1943. Nikolić stariji je u svom svjedočenju opisao svoj zatočeništvo u logoru Jasenovac iz kojeg je uspio pobjeći, a potom se pridružio partizanima: “Kao logorski internirac Jasenovac, povremeno sam odlazio u šumu na prisilni rad, a jednog dana, dok sam bio na prisilnom radu, uspio sam pobjeći. Lutajući šumom, naišao sam na partizane, prijavio se za borca ​​i tako ostao u Narodnooslobodilačkoj borbi do oslobođenja u travnju 1945. (Svjedočenje Janka Nikolića).

Izvori: 1.Svjedočanstvo Janka Nikolića, Hrvatski državni arhiv, sign. HR-HDA-421, Javno tužilaštvo SR Hrvatske, kutija 128. 2. Motl, Dejan; Mihovilović, Đorđe, Zaboravljeni: knjiga o posljednjim jasenovačkim logorašima. Jasenovac: Spomen-područje Jasenovac - Zagreb: Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, 2015., str. 492 – 493.

Ovu biografiju napisao je Daniel Vojak

TIHOMIR NIKOLIĆ TIKO (Budrovci, Austro-Ugarska/Republika Hrvatska, 2. ožujka 1918. – Slavonski Brod/ Jugoslavija/ RH, 20. siječnja 1988.) Tihomir Nikolić, sin Janka Nikolića, rođen je 2. ožujka 1918. , u selu Budrovci, gdje se oženio i dobio dvoje djece. Ustaške vlasti pokušale su njega i njegovu obitelj sredinom 1942. deportirati. Nikolić tvrdi da se to dogodilo u kasno proljeće, dok njegov otac tvrdi da se to dogodilo u kolovozu. Dana 18. kolovoza 1951. godine Nikolić stariji svjedoči na Okružnom sudu u Vinkovcima: “Jednog dana, krajem kolovoza 1942., rano ujutro, dok smo još spavali, došle su ustaše i opkolile našu kuću. Pobjegli smo samo moj sin Tihomir i ja. Sakrili smo se u selo Budimci, a kasnije smo prešli u Bačku.” U jesen 1942. godine ustaške vlasti su ih uhapsile i vratile u selo Budrovce, ali su u logor Jasenovac deportirani tek u siječnju 1943. Nikolić je radio u logoru Jasenovac u Radnoj skupini D, koja je bila zadužena za pokapanje zatočenika. . Kasnije je njegov otac uspio pobjeći iz logora Jasenovac. Nikolić je u logoru Jasenovac ostao do kraja rata. Prilikom proboja logora Jasenovac u travnju 1945., Nikolić se, okovan, sakrio u bačvu napunjenu vapnom (kojim su zatrpavali leševe u grobnicama). Tijekom noći uspješno je pobjegao iz logora i pobjegao u šumu. Kretao se isključivo noću i hranio se trskom. Uspio se vratiti u Budrovce, gdje ga otac u početku nije prepoznao jer je bio prekriven ranama i krastama. Tek tada su mu skinuli okovi koji su mu ostavili ožiljke do kraja života

Nakon rata živio je u Vinkovcima, gdje se ponovno oženio i radio kao trgovac konjima. Umro je 1988. Izvori: 1. 1. Svjedočanstvo Janka Nikolića, Hrvatski državni arhiv, sign. HR-HDA-421, Javno tužilaštvo SR Hrvatske, kutija 128. 2. Motl, Dejan; Mihovilović, Đorđe, Zaboravljeni: knjiga o posljednjim jasenovačkim logorašima. Jasenovac: Spomen-područje Jasenovac - Zagreb: Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, 2015., str. 492 – 493.

Ovu biografiju napisao je Daniel Vojak

Home