Crkva Svetoga Nikole biskupa u
Budrovcima je
filijalna (župa Piškorevci) a sagrađena je za vrijeme biskupa Josipa
Antuna Čolnića (kao stara crkva). Sadašnja je sagrađena 1796. godine
i blagoslovljena je 6. listopada iste godine. Patron crkve i sela je
Sveti Nikola biskup, pa se svake godine 6. prosinca slavi crkveni
god a zavjetni dan je na blagdan Svetoga Pavla, 30. lipnja (u novije
vrijeme to je blagdan Rimskih mučenika).
U vrijeme biskupa Čolnića, 1760.
godine u Budrovačkom Brdu izgrađena je i crkvica posvećena Svetom
Mihovilu, ali ju je 1833. godine blagoslovio i preimenovao u crkvicu Svete Klare
župnik Ivan Petras iz Vrpolja. U toj crkvici
održava se redovito misa na čast Svetoj Klari svake godine 11.
kolovoza.
Vjerski život Budrovčana manifestira se redovnim nedjeljnim svetim
misama koje su najčešće u 12 sati, te bogoslužjima na zapovijedane
crkvene blagdane. Do 20. kolovoza 2014. bio je župnik Šimo Domazet a
onda je, dekretom nadbiskupa Đure Hranića, došao novi župnik Damir
Stanić.
U crkvi djeluje ministrantska služba koju izvršavaju djevojčice i
dječaci osnovnoškolskog uzrasta, crkveni čitači su Marija Carević i
Dejan Hil, orguljaš je Željko Vurm a zvonarsku službu obavlja
zvonarica Katica
Budrovac-Živić.
Početkom lipnja 2014. elektrificiran je pogon za zvona na tornju
crkve Svetoga Nikole biskupa u Budrovcima.
Dolaskom novoga župnika aktivirana je ponovno pjevačka skupina
mladih.
Župniku pomažu članovi crkvenog
odbora i gospođa Evica Sito a ima i dobru suradnju s
Kulturno-umjetničkim društvom „Šokadija“ Budrovci, s Vijećem mjesnog
odbora, Osnovnom školom „Budrovci“ Dobrovoljnim vatrogasnim društvom
i drugima. Članovi KUD-a sudjeluju na svetim misama zahvalnicama,
polnoćki i božićnim misama, obljetnicama te prigodnim vjerskim
svečanostima. U suradnji sa župnikom odvija se od 1995. godine
folklorna manifestacija pod nazivom „U Budrovci, na Nedilju bilu“
(na Mladi Uskrs ili Bijelu nedjelju) u okviru koje je i smotra
pučkog crkvenog pjevanja.
Aktivne su i molitvene skupine koju
čine članice Marijine legije i Schönstattskog pokreta.
SVIJEĆNICA
Svijeće su opasne za one koji
čine zlo. Svjetlo je opasnost
za ljude koji su nečiste savjesti,
koji zarobljuju i plijene druge,
za one koji se bogate na račun
drugih, za sve koji čine
zlo, koji su mračni
i nehumani. Svijeća
izgleda slabašna,
možeš
je svojim dahom ugasiti, svijeća
ne može ogrijati,
ne može ni osvijetliti na
daleko. Svijeća
može upaliti drugu svijeću,
a onda se upale tisuće i
milijuni svijeća,
i tada nastane svjetlo koje obasjava
čitavu kuglu zemaljsku. Tako
se iz ropstva prelazi u slobodu, tako mrak propada i nastaje
dan.
Prije dvije tisuće godina
upalilo se jedno svjetlo. Zvalo se Isus iz Nazareta. Rodio
se u Betlehemu između 7. i 4. godine prije brojanja našeg
vremena, sasvim nepoznat, tek objavljen pastirima i
svećeniku Šimunu u jeruzalemskom hramu, te starici Ani koja
je prepoznala to Dijete. A prepoznala ga je zato što je u
njoj bilo svjetlo koje je palila i podržavala molitvom i
postom sve do svoje osamdeset i četvrte godine života.
Prepoznalo je to svjetlo i Šimunovo srce,
jer je i on molio, te mu je to Svjetlo Božje objavilo da
neće umrijeti prije nego vidi onoga čije će se svjetlo
upaliti i koje više nitko neće moći ugasiti. Maleno je to
Svjetlo. Rođeno od nepoznate djevice iz Nazareta, Marije,
čuvano nepoznatim zaručnikom te djevice, Josipom, progonjeno
od kralja Heroda, u izagnanstvu i u tišini nazaretskoga
kraja živjelo do tridesete godine, a da nitko ništa nije o
tom Svjetlu znao. Ono je svijetlilo, sve se više širilo dok
nije upalilo najprije Judeju i Galileju, a onda prešlo na
istok, sve do Indije i Kašmira, te na zapad preko Male Azije
i Grčke, preko naših krajeva do Rima i Španjolske, i upalilo
cijelu Europu. A onda se iz Europe proširilo u čitav svijet
i više nema gdje ne gori. Nitko nije računao da bi to
Svjetlo moglo osvojiti suvremeni svijet i da to Svjetlo ni
danas ne mogu ugasiti sva oružja mraka, nehumanosti i
suprotstavljanja.
Isus iz Nazareta je Svjetlo
svijeta. Rekao je da svaki koji njemu vjeruje postaje to
isto svjetlo. To Svjetlo je došlo na svijet, a mnogi ljudi
su više ljubili mrak, te su okretali leđa tome Svjetlu, jer
djela su im bila zla. Pa ipak, oni nikad nisu mogli uništiti
to Svjetlo. Suvremenici i sugrađani Isusa iz Nazareta htjeli
su uništiti i ugasiti to Svjetlo. Oni su ga prikovali na
križ i mislili da je konačno zadnja iskra toga Svjetla
uništena. No, tek tada je za njih nastala tragična situacija.
On je uskrsnuo i tako je ta mala iskra Isusa iz Nazareta,
povijesne osobe, postala veličanstvena uskrsna snaga vatre
koju više nitko nikad ne može ugasiti. Najveće carstvo u
povijesti čovječanstva, stari Rim, trudilo se kroz tri do
četiri stoljeća da ugasi, uništi i onesposobi to Svjetlo.
No, konačno je pokleknule pred njime i spoznalo da je u
križu spas. Car Konstantin je priznao da je Krist pobijedio
i da je u njemu spas, te je od tada kršćanstvo osvojilo
zapadni svijet.
To Svjetlo nije
zemaljsko i nije svjetlost obične svijeće. To je Bog sam, to
je snaga neba, vječnosti i apsolutnog prvotnog svemoćnog
bića. Tko god upali svoju savjest, svoje srce i svoju volju
na toj svijeći, sam postaje svjetlo i najsnažnija životna
vatra, koja može sve ogrijati, sve osvijetliti i svima
darovati život vječni. Što je ateizam u svijetu jači, što je
više nemorala, što je više oko nas sekti, profiterstva,
ludosti, materijaliziranosti i bogatstva, što je više
zločestoće i nehumanosti, što je mrak jači i gušći, što su
ljudi više prikovani uz zemlju, uz novac, uz užitke i slavu,
to je to Svjetlo jače, i to se više sprema da svojom
eruptivnom snagom prodre u čitav svijet i opet osvoji ljude,
te ih povede prema cilju života.
Svijećnica je
dan kad su Marija i Josip unijeli malo dijete Isusa u hram
da bi ga po židovskom zakonu kao prvorođenca prikazali Bogu.
Tada je starac Šimun rekao proročke riječi da je to dijete
postavljeno na propast i spasenje mnogima u Izraelu, da je
on svjetlo naroda, te da je to znak kojemu će se svi
suprotstavljati. Zapravo Crkva, kršćanska vjera i svaki
čovjek s iskustvom Duha Svetoga doživljavaju kako mu se svi
suprotstavljaju, a on unatoč suprotstavljanju sve pobjeđuje.
Mrak se suprotstavlja svijeći, ali ona pobjeđuje osvjetljuje
i uništava mrak.
Zato danas kršćani
u crkvi blagoslivljaju svijeće, čuvaju ih za trenutak svoje
smrti, kako bi kroz mrak i nepoznanicu smrti ušli u svjetlo
j sigurnost života. No, još važnije je pokraj materijalne
svijeće upaliti svijeću u srcu, povjerovati Isusu iz
Nazareta, početi čitati njegovu riječ i moliti se njemu,
razgovarati s njime, postati mu prijatelj, te tako postati
svjetlo neuništivo koje će druge paliti, voditi u život,
koje će naše društvo činiti humanijim.
Ništa ne trebamo danas toliko
koliko milijune svijeća upaljenih na Isusu iz Nazareta,
ljudi koji vjeruju, koji se ne boje i koji znaju da je život
neuništiv, te da je čovjek najsretniji kad je s Bogom.
Dr. Tomislav Ivančić, "Oaza života"
SVETKOVINA
Gospino ukazanje u Lurdu u jednom pismu
opisala je sama vidjelica sv. Bernardica
ovako: "Jednog dana pođoh k obali rijeke
Grave pobirati drva s dvije djevojčice
kadli začuh nekekav šum. okrenuh se k
livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla
iole micala. Na to podigoh glavu i
ugledah pećinu. I opazih Gospođu
odjevenu u bijele haljine: bila je
obučena u bijelo i opasana plavim
pojasom, na obadvjema nogvama imala je
žutu ružu iste boje kao i njezina
krunica. Kad to ugledah, protrljah oči,
misleći da se varam. Trgnuh ruku u krilo
svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu.
Htjedoh se prekrižiti ali ne mogoh dići
ruku ka čelu. A pošto se ona gospođa
prekrižila, pokušah to i ja, premda
drhtave ruke, napokon sam uspjela. Odmah
počeh moliti krunicu. Gospođa je
prebirala zrnca krunice ali nije micala
usnama. Kad završih krunicu, viđenje
odmah nestade." Druge dvije djevojčice
nisu ništa vidjele. Vidjelica ističe da
joj je Gospođa progovorila tek za trećeg
viđenja i pitala je hoće li dolaziti na
isto mjesto kroz petnaest dana. Također
je rekla da prenese svećenicima da joj
na tom mjestu izgrade kapelicu.
Bernardici je zapovijedila da se napije
vode iz male lokvice koja se pretvara u
potok u kojemu su mnogi bolesnici našli
ozdravljenje. Zato današnji dan i
proglašen svjetskim danom bolesnika.
Nakon više upita Bernardice da se
predstavi Gospođa je sa smiješkom
odgovorila: "Ja sam Bezgrješno Začeće"
što je kasnije proglašeno i kao dogma
Katoličke crkve. Gospa je prigodom
ukazivanja Bernardici povjerila i tri
tajne. 10 godina nakon ukazivanja tj.
1868. Bernardica stupa u Družbu
karitativnih i školskih sestara iz
Niversa.
Lurd je prodor neba na zemlju, poziv
na molitvu, pokoru i obraćenje.
Gospa se za izvršenje svoje poruke
poslužila siromašnom i neukom
mlinarevom kćerkom. Da smo mi birali,
vjerojatno bi izabrali nekoga
drugoga. Ali Gospodnji su putovi i
misli drugačiji od naših. On, a tako
i Majka Božja, izabiru malene i
ponizne. U njihovim očima povlašteno
mjesto mogu imati samo ponizne duše.
I to je jedna od velikih poruka
Lurda. Neraspadnuto Bernardičino
tijelo u Neversu svjedoči i danas
kako su Gospodinu mile djevičanske,
ponizne i patničke duše. Lurdske
ukazanja potiču cijelu Crkvu na
čistoću, skromnost, spremnost na
žrtvu te na molitvu i ljubav prema
bolesnicima i siromasima.
BUDI HVALJEN I SLAVLJEN ISUS U
PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU
Božanski Spasitelju, tvoja se ljubav prema ljudima
pokazuje danas u potpunom sjaju, jer si na danasnji dan
ustanovio Presveti Oltarski Sakramenat. Tvoja ljubav prema
nama gresnicima nije mogla ici dalje;preostalo ti je jos
samo da umres za nas na krizu. Blagoslovljena budi Tvoja
ljubav, koja nam ostavlja ovakav dar!Znajuci da ti valja
ostaviti ovaj svijet i poci k Nebeskom ocu, ljubio si svoje
ucenike do kraja i ljubit ces ih do konca svijeta. Ljubav
prema ljudima odvela Te u blagovaonicu na zadnju veceru, ista
ljubav i goruca zelja da spasis bijedno covjecanstvo odvela
Te i na Maslinsku goru gdje si zapoceo pregorku svoju
muku a ljudi ti uzvracaju tu ljubav i nebrojena dobrocinstva
nezahvalnoscu, hladnocom i zlobom. Juda je sagrijesio strasno
nedostojnom Pricescu i poljubcem kojim te je izdao Tvojim
neprijateljima. Da nas oslobodis od vjecne smrti, morao si na
se primiti smrtnu osudu. Zidovi odbacise Tebe svoga Kralj, a
pogani te pribise, premili Spasitelju, na drvo kriza.
Tvoji
ucenici, premda su poznavali Tvoje Bozanstvo i premda su
vjerovali u Te, ostavili te sama u pregorkoj muci
Tvojoj. Bezbozni ljudi ponavljaju Tvoju muku, zadaju ti smrt
nanovo nedostojno se pricescivajuci, huleci i pogrdujuci
Tvoje bozanstvo u Presvetom Oltarskom sakramentu. O Isuse
, moje se srce napunja neopisivom boli kad se sjetim
strahovitih grijeha kojima te vrijedaju u Presvetom
Oltarskom Sakramentu. Isuse Tebi uvrijedenom Bogu, prikazujem
sada onu neizmjernu cast koju si ti sam prikazao nebeskom
Ocu krvavom zrtvom na krizu i ustanovljenjem Presvetog
Oltarskog Sakramenta. Prikazujem Ti Tvoje potpuno predanje u
volju nebeskog Oca kada si rekao:"Aba,Oce Tebi je sve
moguce;uzmi ovaj kalez od mene!Ali ne kako ja hocu, nego
kako Ti hoces! "Prikazujem Ti napokon i sebe samu kao zrtvu
ljubavi i zahvalnosti. Molim Te najvecim skrusenjem za
pomilovanje gresnog svijeta. bozanski Spasitelju, vise nego
grijesi bezboznika, koji Te ne poznaju, zaloste Tvoje Bozansko
Srce grijesi onih koji su Tebi posveceni, vrijedaju Te moji
vlastiti grijesi. Oprosti mi dragi Isuse, moju slabu
vjeru, oprosti moju nemarnost i hladnocu prema najsvetijem
Sakramentu. Oprosti moju manjkavu poboznost i nemarnu
pripravu za svetu Pricest, kojom hranis moju dusu kao kruhom
andeoskim. Oprosti mi onu nesretnu nehajnost kojom ponistih u
sebi blago djelovanje milosti poslije svete Pricesti, umjesto
da pobozno poslusah mili glas Bozanskog Spasitelja.Nebrojeno
puta obecastih Tvoje sveto Tijelo i predragocijenu Krv, koju
si za me prolio na Maslinskoj gori. Oh, kako sam cesto primio
bez koristi svetu Pricest. Namjesto da kao revan klanjalac i
sluzbenik Tvoj zadovoljavam za grijehe drugih, sam grijesim
i vrijedam preljubezno Tvoje Srce. Smiluj mi se Isuse
moj, smiluj mi se!Najvecom poniznoscu i skrusenim pokajanjem
molim te da mi oprostis sve grijehe, svaku nemarnost prema
Presvetom Sakramentu u kojemu mi uvijek iskazujes neizmjernu
ljubav. Tebi posvecujem preostali dio svog zivota uz cvrsto
obecanje da cu ubuduce radije umrijeti negoli Tebe ikakvim
svojevoljnim grijehom uvrijediti. BUDI HVALJEN I SLAVLJEN ISUS U PRESVETOM OLTARSKOM
SAKRAMENTU!
Budrovka
U Betlehemu se „nebesko sa
zemaljskim i ljudsko s božanskim
spaja“
Biblijski
izvjestaji o rodenju Isusovu
divno opisuju jedinstvo
bozanskog i ljudskg u
betlehemskoj
stalici(Lk2,1-20;Mt1,18-25;2,1-12).Kod
rodenja Isusova prisutna su sva
stvorenja: zvijezda koja prati
mudrace-kao predstavnik
svemirskih tijela,slama na kojoj
je lezao Isus-kao predstavnik
biljnog svijeta.vol i magarac
uime zivotinjskog
svijeta,covjeka su predstavljali
Marija,Josip i pastiri,nazocni
su andeli kao predstavnici
duhovnog svijeta.Sva su se ova
stvorenja nasla kod novorodenog
djeteta koje je rodeno da im
bude Spasitelj. Tako su vec od
samog pocetka, od Spasiteljeva
rodenja. ukljucena u Bozji plan
spasenja. Bozic nas suocava sa
svetoscu materijalnog svijeta.
Bozicni dogadaj, tj.rodenje
Isusa Krista svodi nase
nastojanje oko svetosti na male
prakticne stvari svakodnevnog
zivota.Sve sto cinimo postaje
odgovor na Bozji poziv na
svetost,odgovor na njegov poziv
u zajednistvo ljubavi s njim.
Kad kazemo:“sve sto cinimo“,
onda to stvarno znaci sve. Ono
sto kupujemo,sto jedemo, u sto
se odijevamo,sto odbacujemo kao
nepotrebno, sto radimo s odpadom,
kako se odnosimo prema prirodi,
kako se ponasamo prema ljudima
koje susrecemo svaki dan itd.
Ovo je vrlo vazno jer sve nase
potrebe zadovoljavamo onim sto
je Bog stvorio. Ako se time
ispravno sluzimo, slavimo Boga
svojom zahvalnoscu i rastemo u
ljubavi prema njemu, prema
njegovim stvorenjima. Kristovim
utjelovljenjem Bog ponovo
naglasava ono sto je vrijedilo
od samog pocetka stvaranja: sve
ima svoj pocetak i kraj u Bogu.
Nas duhovni zivot je u tijesnoj
vezi s materijalnim, u suzivotu
duhovne i materijalne stvarnosti
odvija se zivot na zemlji.
STVARNA VEZA JEDINSTVA-SVJETLO
SVIJETA
Svojim dolaskom na svijet Bog
rjesava nasu napetost u kojoj se
nalazimo: izmedu materijalnog
svijeta kojeg smo mi jedan dio i
duhovnog svijeta prema kojem
tezmo i prema kojem idemo.Rijec
kao duhovna stvarnost
postaje,tijelom kako kaze sv.
Ivan.U toj je rijeci od pocetka
bio Zivot.ta je rijec nazvana i
Svjetlom.Ovaj Zivot i ovo
Svjetlo fizicke su i duhovne
naravi a izviru iz istog izvora,
iz Boga. Svjetlo je samo simbol
jedinstva neba i zemlje, duhovng
i materijalnog, ali stvarna veza
tog jedinstva je Isus Krist
kojeg nazivamo SVJETLOM SVIJETA Budrovka
Sv.Nikola
Biskup-zaštitnik naseg sela!
Roden je u gradu Patari u maloj
Aziji(Liciji)u 3.st.poslije Krista.Bogati
roditelji dugo nisu mogli imati djece pa su
od boga izmolili malog nikolu koji ime
dobiva po stricu biskupu u Miri,sto u
prevodu znac"pobijeda naroda Bozijega" Vec
kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe
cemu su ga naucili njegovi dobri roditelj
koji nazalost brzo umiru i Nikola ostaje
sam.Nikola nasljeduje njihovo bogatstvo ali
se nije uzoholio vec ima uvijek srce za
potrebite.Roden je u gradu Patari u maloj
Aziji(Liciji)u 3.st.poslije Krista.Bogati
roditelji dugo nisu mogli imati djece pa su
od boga izmolili malog nikolu koji ime
dobiva po stricu biskupu u Miri,sto u
prevodu znaci"pobijeda naroda Bozijega".Vec kao mali Nikola je
volio sve ljude oko sebe cemu su ga naucili
njegovi dobri roditelj koji nazalost brzo
umiru i Nikola ostaje sam.Nikola nasljeduje
njihovo bogatstvo ali se nije uzoholio vec
ima uvijek srce za potrebite.Tako je pomagao
siromasnom susjedu koji nije imao novaca za
miraz svojim kcerima.Nikola nocu ubacuje
vrecice s novcem u tri navrata kroz susjedov
prozor kako i otac sretno udao svoje kceri.Zbog toga sv. Nikola postaje
zastitnikom sirotinje.Mladi Nikola odlazi u
skolu za svecenika u cemu ga vodi njegov
stric biskup u gradu Miri. On ga upucuje na
svetost i poboznost.Nikola postaje svecenik
i zeli siriti ljubav kakvu je imao Isus za
svoju bracu ljude.Uskoro mu umire
stric,biskup Mire i svi misle da ce ga
Nikola nasljediti.
No, On skroman i u strahu
od te casti bjezi u Palestinu gdje zivi
samackim zivotom.Vraca se za par godina
upravo kad umire biskup,nasljednik njegova
strica.Ovaj put nije mogao pobjecii i
postaje biskup.Od tada noci provodi moleci a
dane pomazuci nevoljnima i sireci
vjeru.Cinio je cudesa.Poput Isusa smiruje
uzburkano more i zato je zastitnik
mornara.Svojim blagoslovom ozdravlja dijete
kojem je zapela riblja kost u grlu-nazivamo
ga zastitnikom djece.Usvom zivotu uvijek se
borio protiv nepravde i za ljubav prema
bliznjemu u kojem je prepoznavao
Boga.Iscrpljen pokorom i poslovima umire
6.prosinca 327.godine i bude pokopan.Zbog
turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u
talijanski grad Bari gdje se i danas slavi i
casti.Kako vidimo sv.Nikola cijelog je
zivota shvacao da je jedini put
covjeka-ljubav prema Bogu i bliznjemu.S tom
je ljubavi cinio cuda i zbog nje je
proglasen svetim.Kao takvog i mi smo ga
izabrali da nam bude primjer,zastitnik i
zagovornik.Od naseg sv. Nikole mozemo
nauciti kako se zivi vjera i ljubav. Manuela Z.