Budrovačko brdo
 

            Na tome tzv. hrbatu Djakovacko-vinkovackog prapornog ravnjaka, djelu koje pripada k. o. Budrovcima, na rudinama: Podbrde, Sveta Klara, Crnilovac, Stumbol i Plugarić nalazili su se stoljecima nasadi vinove loze.
            Od 100 domacinstava Budrovčana, 85 ih je imalo vinograde, a i žitelji iz nekih okolini sela: Mikanovci, Piškorevci, Vrpolje a naviše iz Strizivojne.
            U jesen za vrijeme berbe dolazili bi ljudi iz posavski sela: Gundinaca, Sikirevaca,Kopanice,Beravaca i drugih te bi tražili da kupe grožda. Jesen je bila poznata po tome da su se u jesen uglavnom, i o pokladama, održavali svatovi. Bez vina nije moglo biti svatova a ni svatova bez vina. To je bila nedjeljiva cjelina. Poznata slavonska pica bila su tradicionalno poznata vina.Pojedini vinogradi proizvode danas u Budrovcima takova vina koja se mogu mjeriti s poznatim vinima najbolje kvalitete, što je i ptvrdeno na mnogim regionalnim priredbama u zemlji i dobivene su visoke ocjene.
 

 

              Od broja mještana koji su imali vinograde 95 % njih imali su i tzv.kolibe. U njima su bili ljudi koji su radili u vinogradu, gotovo sve radove. Ako je netko imao vecu površinu, odredena osoba iz toga domacinstva bila je vec nakon rezanja loze, u rano proljece, doslovno odseljena u vinograd i ona je radila gotovo sve poslove. Bilo je obitelji koje su stanovale u vinogradima. Neke bi naselili pojedini gospodari, a neki bi se i sami doselili i ti ljudi su uglavnom obradivali vinograde i od nekoliko gazda, imali su i svoj naziv tzv. vinceliri. Oni su bili placeni godišnje u novcu i naturi.
Sve što je bilo u svezi s vinogradom imalo je svoje vrsni svecani karakter.Sve što je bilo u svezi s njegovim uspostavljanjem, rigolanje ,sadnja, svi radovi oko uzgoja pa sve do berbe,sve je to bio odredeni specifikum, sve je i rađeno i ocekivano s veseljem.
              I sada u jesen dolazi berba. Gospodar, domacin tjedan dana prije zapušuje burad, kace i drugi pribor. Ovlaštenik domacinstva obaviještava berbace unaprijed jer berba je morala biti dobro organizirana. U berbi je bilo posebno veselje. Pretežno mladost, bliža i daljna rodbina,prijatelji i drugi.Konji i kola se posebno pripreme, sve ima svecani izgled, djevojke se dogovoreno spreme da bude više slicnosti ,pjevaju se prigodne pjesme. Ako je gazda, domacin lovac ili netko od prisutni, obavezno se malo i zapuca. Berba se morala naglasiti. Samo jedan podatak koji govori o tom cinu berbe. Ako bi se netko nadao da ce biti pozvan u berbu, a bilo kojim slucajem, dogodi se, da bude zaobiden , taj bi se osjecao povredenim.


             Za berbu bi gazda ispekao prase u vanjskoj peci ili pak na ražnju. Ujutro bi se doruckvalo u kuci domacina, a u podne u vinogradu bilo bi se rucalo.Obvezno kulin, masnica od oraha ili maka, rakija, vino i drugo. Za vrijeme berbe pjevalo se i bilo ja veselo, djevojke bi brale grožde u korpe, a momci bi nosili u kola. Kad bi vec bilo skoro gotovo, zapjevalo bi se: Domacine, berba je gotova, dobar budi rakijom ponudi.
i berem grožde biram tamjaniku, volim lolu ostavit cu diku.
             Kad se krene kuci, pjeva se:
             Pitaju me odakle ja idem, briga tebe ja idem iz berbe.

             Kad se dode kuci domacina, muškarci prešaju, muljeju grožde, a djevojke pomažu domacici spremanje stola. Kada se radovi i vecera privedu kraju, veselje se nastavlja do kasno u noc, pjeva se i veseli.Nije bio rijedak slucaj da se momak ženi. Utome slucaju djevojka, buduca snaja, bude obavezno u berbi, nije joj bilo lako, jer ona tada bude centar pažnje, na nju se motri da bi se nakon berbe malo ogovaralo, tracalo. Isto tako i buduci zet bi bio pzvan u kucu buduceg tasta, starca. On se trebao potvrditi svojim radom, vještinom snalaženja i dr. Sve se to na neki nacin mjerilo.
 

 
                  
 

Danas je toga sve manje.. Izgrađene su vikendice koje služe za odmor i rekreaciju....
 
NAŠI PRECI BIJAHU DIVOVI
KAKVI OCI TAKVI I SINOVI
OTVORI SE KNJIGO STARA DAVNA
PRICAJ POVJEST SVOGA RODA SLAVNA
NEK POTOMCI STARU SLAVU VIDE 
NOVA BRAZDA NEK ZA SATROM IDE
 

Sve kršcanske i nacionalne i vlastite proslave ,bez vina nikakva veselja nije moglo biti,
 

NO OPREZ !

" VINO JE NAŠE DOK JE U BAČVI, MI SMO NJEGOVI KAD GA POPIJEMO " 
 
 



Tekst: Šimun Vladić



Foto: Antun Jurman
 

KAPELICA SVETE KLARE U BUDROVAČKOM BRDU

 

    

              U Budrovačkom Brdu, uz cestu od Đakova prema Vinkovcima, dva kilometra od Budrovaca nalazi se mala crkva - kapelica Svete Klare. Sazidana je 1760. godine u vrijeme biskupa Josipa Antuna Čolnića, u čast svetoga Mihajla Arkanđela. Prema bilješci u Đakovačkom župnom arhivu nacrt je napravio i gradnju nadzirao Vatroslav Donegani iz Đakova, a pomagao mu je budrovački starješina Pero Zetović. Crkvu je blagoslovio đakovački župnik A. Voršak. 1833. godine crkva je obnovljena i vrpoljački župnik Ivan Petrass ju je preimenovao u crkvu Svete Klare. Piškorevačka župa je darovala kapelici zvono težine 16 kg.
   

Inicijativom gospođice Line Josipović iz Đakova 1886. godine nabavljena je slika Svete Klare koja se i danas nalazi u toj crkvi.

   

                Tamo su nekada obavljana bogoslužja četiri puta godišnje, a sada samo za blagdan Svete Klare – 11. kolovoza.
Sv. Klara ima zaštitničku ulogu nad vinogradima i njivama ovoga dijela Đakovštine.
               Crkva se nalazi u lijepom krajoliku, okružena vinogradima i vikendicama Budrovčana i Đakovčana koji tamo rado provode slobodno vrijeme. Nekoliko kilometara sjeverno od crkve nalazi se akumulacijsko jezero Jošava, pogodno za ljetnu rekreaciju, izlete i druženja.
              Nedavno su  u ovoj crkvi aktivisti đakovačke Schönstattske obitelji postavili sliku Gospe Triput Divne, pa joj se, s vremena na vrijeme, dolaze moliti.
 
Promovirana nova pjesma pod nazivom «Svetoj Klari». Stihove i glazbu napisao je autor ovih redaka, a pjesmu je izvela Ženska pjevačka skupina crkve Svetoga Nikole biskupa Budrovci.
 

Tekst i foto: Željko Vurm

HOME