Neke podatke o selu Budrovcima imamo iz 1702. godine za prvog popisa po odlasku Turaka u kojem se navode područja atara i prvi stanovnici. Atar je graničio s Piškorevcima, Đakovom, Strizivojnom i na i toku Jošavom. U izvješću se dalje navodi da u selu ima 37 nasaljenih kuca. U to je vrijeme u Đakovstini bilo 55 naseljenih sela. Samo Budrovci, Mikanovci i Strizivojna imali su preko 30 domova, osam sela 20 -30 domova a ostali ispod 20 domova.
            Stanovnici Budrovaca bili su Hrvati. Kao glavari domova spominju se Grgo Ručević, Marko Gjalo (vjerojatno Đalić), Stjepan Slobođanac, Živko Petrović, Ilija Tomin sin, Đuro Markov sin, Marko Posavac (Posavčević), Marko Grgić, Šimo Mumić, Matan Jančikić, Grgo Kretonić, Ilija Čerleni, Martin Malašević, Mato Ilíanetić ( Ilanić), Antun Petrović, Marko Varga, Mato Jančikić, Đuro Pejakov, Andro Kedačić, Marija Kedačić, Nikola Kedačić, Marijan Vuković, Mirko Karapantić, Martin Diak, Petar Zetović, Petar Tomašović, Mirko Budrovac, Marijan Marković, Nikola Ciganović, Ivan Kedačić, Mato Kusturović, Mirko Damjanović, Andrija Bošnjak i Andrija Balić.

         Kako smo ranije naveli 37 domova iz 1702 godine bile su obiteljske zadruge. Broj zadruga se povećvao brojem kućanstava sved o početka diobe i raspada zadruga kada nastaje raskorak između broja zadruga i stanovnika. Do 1880. godine nije bilo raspada zadruga u selu već samo djeljenje na manje.
        1880. godine Ručvići su bili u 4 zadruge i jednoj inokosno sa 141 jutara zemlje.
Selo  je imalo i zajedničku zemlju u zemljišnoj zajednici, površine 850 jutara od toga 431 jutro šuma, 250 jutara pašnjaka, a ostalo livade i neplodno tlo.