Budrovka je rodena u Budrovcima a selo
 Budrovci udaljeno je oko 5 km od
Đakova u istocnom djelu Hrvatske

Budrovka sam time se ponosim,
Oj Budrovci u srcu vas nosim.
Od Đakova niste vi daleko,
Već na petom kilometru eto.

Iz Đakova pavićevom pravo,
Vodi cesta malo vijugavo.
Tako ide do brda Štrbinci,
Tu je groblje - naši pokojnici.

Niže groblja zetovačka šuma
Svijet po polju s obje strane druma.
Jedni kose, a drugi kopaju,
U daljini djevojke pjevaju.

Kada stigneš tako već u selo
S lijeve strane Kristovo raspelo.
Kapelica lijepo uređena,
O njoj uvijek brine jedna žena.

To je dokaz za stranca svakoga
Da se mari za vjeru i Boga.
Prema centru s desne strane dole
Igralište nogometno to je.

Naši momci kada zaigraju
Samo prva mjesta osvajaju.
Tu nediljom ori cika vika:
Naprid naši! čuje se publika.

Kad krenete prema centru dolje,
Doći ćete i do naše škole.
Stoji škola velika uredna,
Na daleko njoje ravna nema.

Ispred škole djeca cvijeće sadu,
Kreću čiste i marljivo radu.
To je ponos, a i lijepa slika
Učitelja, pa i učenika.

Ispred škole puno mjesta ima
Tu se skuplja naša omladina.
Tu dolaze momci - đaci naši,
Treniraju, ta svi su sportaši.

Preko puta odmah s lijeve strane
Stoji crkva nadvile ju grane.
Skromna crkva lijepo okrečena,
Nikoli je svetom posvečena.


  Nikoli je svetom posvečena

Budrovacko groblje

Budrovacka skola

 "Kašikarska" strana

U crkvištu cvijeće i ledina
Stare lipe dobra ladovina.
Tu pred crkvom selo nam se grana,
kašikarska i tanjarska strana.

Preko puta od crkve pekara,
S desne strane stoji škola stara.

Onda dalje idu gostione

Ta šta možeš - trebaju i one.

Redaju se kuće u daljinu
I ulicu tvore Lehotinu.
Ova opet do Đakova što je

Nosi ime od Ribara Lole.

A od crkve pa na lijevu stranu
Vodi staza parku i dućanu.
Ta ulica dalje od dućana
Nosi ime Radića Stjepana.

U dućanu hvala dragom Bogu
Što god treba nabaviti mogu.
Čiča Pero sve uvik nabavi,
Hranu, robu i sve kućne stvari.

I nediljom kad mu zakucaju,
Njegova se vrata otvaraju.
Šta ćeš – kaže, moraš sa ljudima,
Ta moramo jedni sa drugima.

Tu j  mi draga uspomena jedna
To je kuća mojega rođenja.
Tu me moja majka porodila
Marijinim imenom krstila.

Selom proći milina je prava
Broji možda dvi disuće glava.
Ima kuća njeko jednokatni

I kombajna njekolko privatni.

U selu je i dosta motora,
Fića, škoda i puno traktora.

Kad povuku prikljućne mašine,
Podignu se oblaci prašine.

Stara cesta loša je i drma,
Ta stara je ta naša kaldrma.
Oni tamo iz naše općine
Obećaju brda i doline.

O tome se sad ni ne divani,
Cesta stoji i sad ko i lani.

Cestu gradit ni to zbilja šala,
Treba skupit pune vreće para.

Riješit ćemo mi i to pitanje -
Besposlice samo da nestane.
Ta dat ćemo za naše Budrovce
Srce, dušu – kamo l
ne bi novce.

Što se tiće našega atara,
Ta nema ga u sedam kotara.
Tu su šume, njive i livade
Gdje marljivi budrovčani rade.

Pašnjaci nam puni soćne trave,
A po njima ovce, svinje, krave.
A gusaka, ni broja im nema
Perja treba - za cure se sprema.

Vinogradi ponos našeg sela
A u njima i lipa kapela.
Kapelica to je sveta Klara
Za njen blagdan već i grožđe šara.

A iz sela naroda ko mravi
Hodočaste našoj svetoj Klari.
Što da kažem za momke i ljude?
Marljivi su u svemu se trude.

Da spomenem i društvo lovačko
Nema nigdje - ko što j budrovačko.
Čuveni su naši tamburaši
I aktivni naši folkloraši.

Žene su nam snalažljive, štedne,
A djevojke uredne i vrijedne.
Kuće su nam uvijek okrećene

A staze su uvijek pometene.

Naše žene dobre domaćice
Poznate su i ko piljarice.
Pa kad dođe srida il subota
Svaka nješta u torbu zamota.

U Đakovu kad to ispiljari
Kupuje si razne kućne stvari.
Žuri doma odma na kopanje
Poljski poso ne smije da stane .


"Tanjarska" strana

Čiča Perin dućan

Poslije večernje - započinje kolo.  

A kada je pitanje kolači,
Sigurno nam niko ne prednjači.
Kad se vrši, berba ili kolje,
Za svatove ili za Nikolje -

To se slavi nekoliko dana, 
Svima prija Budrovačka hrana.
A, kulina miris omamljuje
Svako mu se unaprid raduje.

Narod nam je jedinstven i složan
Treba reći i dosta pobožan.
U nedilju kad je misa sveta
Crkva nam je uvik puna svijeta.

Stare žene dižu svoje ruke
Moleć Boga za djecu, unuke.
I za one što su u tuđini

Da ostanu vjerni Domovini.

Da i tamo u tuđemu svijetu
Sačuvaju svoju vjeru svetu.
Gospa draga neka svakog prati
Da se svako sretno doma vrati.

Poslje podne skupljaju se žene
S djevojkama idu na večernje.
A kada je večernje gotovo

Onda zna se - započinje kolo.

Ispred crkve kolo se razvilo
sve što j mlađe, sve se uvatilo.
Tu se pjeva, igra, podcikuje
I svako se životu raduje

Šuška svila, dukati se sjaju,
A momačke oči pogledaju.
Momci sada djevojke nišane
Ispod kape gledajuć plišane.

Ispred kuća ljudi posjedali
Svoje muške divane počeli.
Rana dobra, ali kiše nema
Loša žetva seljaku se sprema

Gnojivo još stalno poskupljuje
A porez se ništa ne smanjuje
U žito su puno uložili,
Pa se ne bi s tom cijenom složili.

 

Na vašaru svinje za badava,
Pa to jadnog seljaka zamara.

U seljaka nikad brige dosta
Dok sve platiš ništa ti ne osta.

Oko kola žene postajale,
Novosti se sada zaredale.
Koji koju kradom doma prati,
Koja će se za kojeg udati.

Ko se sprema gradit kuću novu,
Kolko ima još posla u polju,
Ko je novi traktor narućio,
Ili ko se teško razbolio.

Kako j bilo jućer na pijacu
Sve se ćuje na našemu placu.  

Kolo traje do većernji sati
Kad će zvonom sve ovo prestati.

Onda samo još momci ostaju
Da se kere i da zapjevaju.
Njiova se pjesma dugo ćuje
Sokacima našim odjekuje.

Tad i oni kreću na spavanje
Valja sutra zorom na oranje.
A kad pjeto javi da je zora,
Domaćica ustati se mora.

Na brzinu žuri da se spremi
Kravu doji, dorućak pripremi.
Onda žuri da im stol postavi
Dok slanina peće se u tavi.

A kruh friški baš fino miriše
Naćela ga, a on ko da diše.
Kad su jeli torbu s jelom sprema,
Samo traži petolitre nema.

Puni flašu s vodom na bunaru
Pa doziva i svekrvu staru.
Ajde mamo stani kraj kapije
Dok iziđu kola iz avlije.


Ispred kuća ljudi posjedali

Posvečena sv.Klari

Kristovo raspelo

Mogli bi nam praščići izaći,
A ko će ih onda poslje naći.
Tako kola odoše sokakom

Vratit će se tek sa prvim mrakom.

A baka je ostala kod kuće
Da pripazi na svoje unuće.
Da pilići ne idu po blatu,

Da gusići ne jedu salatu.

Dida opet tamo na utvaru.
Ćuva prasce i krmaču garu.

A pridveće mora nanit slame
Neće one to napravit same.

I baka se sada noža maša
Pile kolje bit će paprikaša.
Pa kad tako svi odvečeraju
Na sokaku djevojke pjevaju.

Od umora nema tu ni traga
Samo ćuješ Lolo moja draga .

Cure poćmu, a momci zarožu
Da ćujete kako lipo složu.

Oko deset idu na spavanje
Odmorit se - brzo zora svane
Samo šarko još budan i sluša
Mirno spava budrovačka duša.

Tako teku u Budrovci dani
Tako žive moji Budrovćani.
Brojim dane, sate i minute
Selo moje kad ću poći u te.

Da ja vidim crkvu Budrovačku
I da ćujem pjesmu djevojačku.
Pa da slušam zvona svoga sela
Gdje me majka na svijet donijela.


Marija Kružić ( Njemačka 1973 )